Jedna Nova godina – posebna u cijeloj priči – odlučila sam je provesti s ljubavnikom i naravno oko 2 u noći dolazimo do motela – hehhe ne događa se to olako kod mene, ali legla sam i utonula u san, došla ujutro u 6 sati kući. Hm, Ivan moj muž dočekao me na vratima – volim te, tako sam te želio noćas i Sretna ti nova. Da on je uvijek bio jednostavan, šarmantan s najnevinijim osmjehom na licu, a prema meni pažljiv do bola.
Zastala sam na vratima, pogledala ga u oči, promrmljala Sretna i tebi nova – ludilo ali nikad nisam voljela Nove godine, ništa posebno, petarde, vatromet, hrpe hrane i kolača, pijanih slavljenika da li uživo ili na TV-u, slavna rečenica želim ti sve najbolje u ovoj nadolazećoj godini, puno sreće, zdravlja, novčeka …
Hm, da, sreće – čovjeku se nemože reći da nema nikakve sreće dok nije izgubio nadu (pazi ti to, dok nije izgubio nadu, svašta, uvijek nada postoji), zdravlja, e sad lijepa floskula koja me uvijek intrigirala, zdravlje da li imamo genetski zapisane bolesti, da li nezdravim načinom života utječemo na pojavu različitih bolesti, da li psihičkim stresovima izazivamo sami simptome bolesti, po novom da li smo samo meteoropati, ma mislim koliko raznih ideja što je to zdravlje, što je to bolest, i svake Nove godine – želim ti puno zdravlja, super želi ga sebi nemoj meni …
Novčeki i tu nije mi jasno, jer osobno cijeli život koliko zaradim toliko i imam, od nikoga ne primam nikakve novčeke, uzdam se u sebe, svoje znanje i sposobnost. Čovjek čini novac, a ne novac čovjeka, stara poslovica ali puno govori, neki ljudi bi trebali ponavljati tu rečenicu puno puta dok je ne shvate.
