Srećem namrštene, tužne, zle i nesretne ljude. Često mi se čini da su to sve samoubojice kojima je netko platio da žive. Da li je to uistinu tako? Razmišljam kako Micek promišlja, o čemu taj sanja koji su njegovi ciljevi? Nema ih? mislim da ne, kako je tužno biti nesretan, zao i tužan; grozno. Nikada nisam mogla shvatiti da postoje ljudi koji nemaju SVOJE ciljeve, SVOJA razmišljanja, SVOJ život, SVOJE radosti i žalosti, SVOJE uspone i padove, na koncu konca SVOJE JA. Žalosti me činjenica da mi prijateljica reče: ti si njemu u svakoj pori kože, u mozgu u tijelu, Bože dragi, kako to mora biti grozan osjećaj biti opsjednut s nekom osobom, u meni izaziva samo sažaljenje. Tko je to njemu platio da živi? a tko je meni zacrtao put da provedem s njim jedne od najljepših godina svake žene? što se to meni osvećuje, gdje sam ja to zakazala da sam dobila tu ulogu za tih predugih 6 godina? zar sam toliko bila bez vida, boje, okusa i mirisa, bez intuicije koja me spašavala u životu? o Bože dragi kako sam zakazala. Micek, izaziva sažaljenje, nikako žalost za ovom vezom, ne, nedostaje mi, bez obzira i na ono što svi zovemo navikom, ne, nedostaje mi ni ta navika. Tužna sam samo zbog godina koje sam dozvolila da provedemo zajedno. Opet jedno pitanje, pa tko je njemu platio da živi? Micekova molitva – gdje si oče naš da mi i ti savjet daš, savjet koji neću poslušati. Volio sam je onako s nogu. Kao himnu.

Moja prijateljica danas reče – psihopat, užas, osjetila sam strašnu hladnoću na te njezine riječi, s kim sam ja živjela i dijelila svoj nedjeljni ručak? Hm, ljudožder se iskreno raduje svakom čovjeku, o Bože, kakvih nas sve ima na ovom svijetu.

Mogla bih da živim bolje, ali me je sramota; NE, nije više, nemam srama, želim da živim bolje, imam cilj i želim ga ostvariti. Danas sam rekla mojoj prijateljici da sam izašla iz stana, bez obzira na dvoje male djece, dojurila je. Bože hvala ti, oni koji znaju da li prijatelji ili suradnici ili djelatnici moji, zovu, pitaju, što ti treba, reci, hoćeš kod mene, što mogu pomoći, nadam se da to zaslužujem. Ludi nas zbunjuju!

Tebi Micek

nikada ti neću oprostiti
laži, moje zdravlje, moj nedjeljni ručak
ni kad sam se išla u crkvu se pomoliti
nisi imao čisto umiveno lice, obrijanu bradu
skupljao si negativnu energiju kao hrčak
tko je tebi platio da živiš
tko je tebi oduzeo pravo da misliš
tko je tebi oduzeo sitne radosti
u kojoj se ti crkvi moliš
tko te dojio tolikom pakosti
tko je tebi platio da živiš

nikada si neću oprostiti
šest predugih godina svog života
Boga ću moliti da mi podari zaborav
nije to greška, neću si oprostiti
anđeli na krilima u nebo nek se vinu
meni nek ostave trube da me opominju
Boga ću moliti da mi podari zaborav

Svatko je u moj život unio pomalo sreće, netko pri ulasku a netko pri izlasku.

Hm, došao je i taj dan, Micek je nervozan od jutra i bingo – ne piše mi se o tome, ali ukratko za dnevnik, zvala sam policiju, bili smo uhićeni i odvedeni sucu za prekršaje koji je mene oslobodio krivnje a njega osudio na 15 dana zatvora ukoliko se bude ponašao kao danas i tako godinu dana – sudac je povjerovao mu da ćemo otići ko golubi sa suda pa eto nek bude mira makar godinu, to ide po onome obiteljsko nasilje i abla dabla. Za nezaboraviti – jesi dobro, da se zbljuješ, idu dani, njemu i sudcu, meni NE – što reče moj prijatelj D pa tebi je svako rješenje bolje od ovoga, naravno da je.

No dobro presuda je tu, idemo redom i pravicom, subotu i nedjelju i ponedjeljak ću biti u uredu, u taj stan okužen zlom ne idem ni po gaćice. Nije toliko loš ni vikend u uredu, jedva čekam da si nađem stančić ko bombončić, da si dam oduška u spremanju, kuhanju i svemu onome što mi Micek uspio zgaditi.

Jedino što vidim i znam je moj prijatelj S koji mi je pravio društvo i subotu i nedjelju da nisam sama – odgovara mi njegovo društvo. Bit će problema na kile, ovaj tjedan će biti užas, a nakon njega nadam se sve lakše  i lakše.

Ono što je dovukao Micek od 12.04. rezultiralo je da sam od 13.04. se razboljela i to je trajalo aha pazi sad sve do prekjučer, kako nisam u stanu tako se sve bolje i bolje osjećam i danas sam čula užasnu stvar, kaže S vidjet ćeš od 8 mjeseca kako ti zdravlju neće biti ništa i kako tvoje zdravlje nije imalo veze s medicinom, užas, postoji Bog i Bog će suditi a ne ja, ali oslobodi me takve kuge oko mene, ne mogu ni pisati o tome.

Micek ima moto – recept za dobar brak je loše pamćenje – hahahah ja imam užasno dobro pamćenje.  Ne moraš se osjećati krivim zbog onoga što si mislio o svojoj ženi; ona je o tebi mislila mnogo gore.

Nikada ne spavaj s luđima od sebe.

Pih, kad sam odlučila prestati razmišljati o sebi i Miceku, moram priznati da mi je sve krenulo za rukom, naravno ne na prvu loptu, ali na drugu ide, a prije ni na osmu nije prolazilo. Okrenula sam se svom poslu, zadovoljnija nego ikad prije.

Bingo – prsten i dalje ne nosim, ni ne fali mi.

Moj g prijatelj i ja se družimo, razmijenujemo priče o muškarcima, zabavlja me svojim pričama, baš smo si prave prijateljice. Vrijeme liječi sve rane, oprašta mi, to mi je vrlo bitno.

Idem prema cilju – moja kućica moja slobodica. Koliko vremena će mi trebati, uf, ide ljeto kad sve zamre, ja ne smijem.

Oprosti – 11.04.2009.
Počevši jedan projekt prije par godina, moj dobar prijatelj je dolazio k nama i pomagao nam, naravno da Miceku nije odgovarao i činio je sve kako bi nas rastavio. I uspjelo mu – tri dana sam plakala, bilo mi je jako, jako teško, Micek je likovao. Moj prijatelj mi napisao u mailu – nikad više nećeš imati takvog prijatelja kao što sam ti ja bio. Sad kad je prošlo vrijeme, sad shvaćam namjere i ciljeve Miceka, a ja ko glupa kokoš, udaljim prijatelja od sebe, vjerujem samo mom Miceku. Nakon par mjeseci se pokazuje, ne, nisi u pravu, nije ni Micek, ja pošaljem jedan mail prijatelju da mi oprosti, pa drugi, pa treći, no njemu bilo dosta svega i nije želio kontakt samnom. Ja kad pogriješim prema nekome učinit ću sve da ga nađem i zamolim da mi oprosti. Prije dva tjedna dobijem njegov mob, nazovem, rekoh molim te oprosti, hoću, pa popij kavu samnom, hoću. Ne javlja se više, ne želi mi oprostiti, što je tu je. Subota, završavam jutarnju kavu u mom omiljenom kafiću, dođem u stan, e sad se primam posla, namažem kosu maslinovim uljem, obučem trenirku i udri. Stiže poruka na mob, pogledam i zinem, sjedim i čekam te u kafiću, ja zovem, ne javlja se, užas, stalo mi je da mu kažem u lice oprosti i pokupi ključeve i trčim u kafić, on sjedi smješka se, pozdravimo se, pogledam ga, oprosti, jesam, nisi, jesam, vidim ti u očima, nek ti bude. Valjda ti je jasno da nebih s maslinovim uljem šetala po kafićima da mi nije stalo da mi oprostiš, smije se, a ulje kapa s moje kose, a miris maslina se širi na kilometre. Pričamo, šta ima, kako posao, iako je mlađi od mene razumije puno toga i kaže gledavši me, ne može čovjek sve to raditi sam, da slažem se. Idemo u ured, ja pričam, on pita. Zaboravih napomenut on je gay, to me opredjeljenje ne smeta, njegova je to intima, ali mi drago da možemo i o tome otvoreno, pa kaže dragi mi živi blizu tebe i dolazim već neko vrijeme k njemu, tad sam shvatila da je na metar od mene a da nije htio ni nazvati, nemože mi oprostiti. Žao mi je, pokazat će vrijeme da li ćemo nastaviti komunicirati ili će ostati samo na ovome. Vrlo je teško izgubiti prijatelja, mi žalimo samo za onim ljudima, koji su nam mogli pružiti toplu riječ, osmijeh i pružiti ruku pomoći kad treba, a ja sam se toga odrekla slušajući Miceka, nije ne nije on kriv ja priznajem svoju grešku – od prijatelja me nije moga nitko odvojiti pa ni muž, tako da sam ja tu zakazala. Vrijeme liječi sve rane.

Imala sam sastanak dopodne i ne baš pretjerano se žurila u ured, kako bi se Micek s voljom i na vrijeme mogao pripremiti veselom vikendu kod mameka. I tako se Micek rastrgao trčeći na vlak, sretan put, ne okreći se sine.

Popodne stiže poruka – ja stigao, deda dobro. Odgovorila sam da ga u potpunosti razumijem da ne smije nazvati, no netreba ni porukice pisati sjedeći na wc-u, i nek samo uživa kao što uživam ja. Onda je valjda jadan čekao priliku i nazvao, no nisam se javila, nek uživa, rekoh ja ne okreći se sine.

Petak sam jurila kod partnera po robu, pita gdje je on, rekoh tati mu nije dobro pa je otišao, ovaj odvali, da baš mu ni dobro za Uskrs, pa rekoh nek ide, vratit će se sretniji i pametniji ), a sem toga danas mu rođendan pa kud ćeš lijepše nego da bude sretan makar na današnji dan. Naravno nisam htjela smetati tako da se nisam ni javljala. Navečer poziva Micek i uopće ne kužim kaj je htel reći, nego prekosutra se vidimo i brzo mi pobježe s moba, poslah poruku Uskrs je obiteljski blagdan i ostani na ručku. Micek si zamislio da ću ja farbati jaja, ma mož si misliti, sa mog stola nebude više papao, ima mamu. Rođendan mu nisam čestitala jer nisam vidjela razloga za to, ima sve što mu potrebno.

Subotu se nismo smetali, ni on mene, a ja sam i dalje ostala pri svom stavu, ne želim te zvati ni smetati, uživaj, ne okreći se sine.

Došavši na Uskrs u popodnevnim satima, uđe sav smežuran u stan, s nekom crnom pazi crnom vrećicom i izvadi zmazane gaće i odnese u kupaonu, jao majko draga pa zar sinu da ne opereš gaće?, izvadi traperice i u ormar s njima, izvadi rakiju i oćeš probati, ne hvala ne bi, treba to pretočiti iz plastične boce, pa pretoči, pozabavio se rakijom i sjede.

Oćemo se igrati, ajde oćemo. Počinjemo se igrati, dobih jednu poruku na mob, zatim poziv telefonom i pričam s čovjekom koji zove da čestita Uskrs, a Micek, oćeš igrati ili da gasim, pa opet, pa opet. Gotov razgovor rekoh koji ti je k, zar ne čuješ i ne vidiš da razgovaram, kud se tebi žuri, i opet ponašanje histeričnog djeteta, onda ovo, onda ono, pa rekoh zgasi komp i kaj te zabole, međutim ko po običaju pokušava se izazvati priča bez kraja, rekoh ja njemu, dušo moli se svaku večer za mamino zdravlje da te može prihvatiti i bedinati, mene pusti na miru, moja mama i vrisak, Bože mu pomozi, Micek kraj je gotovo je, nemam živaca ni volje s tobom išta više razgovarati ni pokušavati, dosta je toga i sad ću još jednom ti reć i nikad više niti me tvoja mama zanimala niti zanima, niti će zanimati, stavi točku na to, ja poštujem ljude, tvoj otac ima moje poštovanje i završi s takvim razgovorima zauvijek. Idu teži dani da se sve to sredi i postavi na svoje mjesto, no kako sam odlučila tako će i biti, ja si ne mogu zamisliti da vodim s zombijem život. Najzanimljiviji dio je kad reče ti si mene otjerala, hihihihi, pazi molim te, da sigurno da, da, na početku braka rekoh kao Božju zapovijed – ne laži – hehehe, Micek satkan od laži i muljanja nije mogao izdržati i naravno da sam ja njega otjerala, da ja sam ta koja je lagala, muljala, skrivala se, dobivala po nosu od mame itd. ma zabole me, pogledaj dom svoj anđele i skini paučinu s očiju …. i kad ja to učinila tad sam ja kriva, uf, uf, sviđa mi se takvo razmišljanje, ne želim ni osporavati ga, svako ima pravo na svoje mišljenje.

Još neko vrijeme ćemo živjeti ko cimeri dok se stvari ne raščiste i nađe najbolje riješenje za Miceka i za mene, što reče moj jedan prijatelj, tebi je svako rješenje bolje od ovoga, da i ja se slažem s tim.  Skinula sam prsten 8.04. i sve ove dane imam prekrasan osjećaj, da mi je jedan teški lanac otpušten.

Došla direktiva da ga mama hoće vidjeti, započela kazališna predstava pozivom da je tati loše – e stvarno pretjeraše, žao mi njegovog oca jer je pristojan čovjek i bez obzira na godine još uvijek poprilično razumno se može voditi komunikacija s njim i relano percepira stvari ). Bogu hvala ocu nije ništa, a sinek mora na put, misli da je meni žao, ne samo idi, imam ja druge planove nego da ti budem zamjena za mamu, idi i ne osvrći se sine …
Imam lijepe dane ispred sebe koje zaista ću provesti po svojoj volji, bez smrknutih, sažalnih očica Muceka ili Miceka, jbg više ne znam ni kak ga zovem ))

Ujutro ću skoknuti na sastanak, a zatim kod prijatelja na kavu, pa se vraćam u ured i mili raj, pjesma i raduckanje. Petak dopodne ured, poslije idem na put, vraćam se noću.

Subota, heheh, jutro je, stiže naredba histerije, moraš kako ja hoću i točka, inače ćeš vidjeti što ja mogu … Dragi Bože, jadan Micek histerično se derinja šta hoćeš, pusti me na miru i onako sav jadan diže se i kaže nemoj se ljutiti moram da idem učiti rijeke ponornice – da umreš od smijeha! kao prvo ne kužim što bih se ja tu trebala ljutiti, u mojoj kući zapovijedam ja, a ne neko drugi, a kako sam mišljenja da Micek ne priprada mojoj kući, nisam baš skužila kaj bi se ja trebala tu ljutiti, no valjda Micek zna.

Budući da je siroče dobivao i prije takve naredbe preko mobitela, skužila sam samo jedno valjda misli da ja to prihvatim i shvatim kad dođe neka naredba da on siroče mora to istrčati i odraditi, nazdravlje samo naprijed Micek, ne branim ja tebi ama baš ništa, ja sam provela prekrasan dan i bez tvoje rijeke ponornice ) Ručala sam vani, provela prekrasan dan – ha i došlo konačno proljeće, prihvatila se poslije svog posla i uživala u danu.

A u petak je bil neoboriv – dosta meni svega idem ja saditi krastavce kod mame – rekoh idi zlato ja ću te poduprijeti svim snagama, čak nabaviti i GMO sjemenje, najsvježije iz uvoza, u čemu je problem? Poželiću puno sunca, vode da što bolje rastu, od srca mu želim krasan poljoprivredni život.

Pitaju se ljudi što mu je, ne kuže kako je provoditi život po nečijoj direktivi, kako je kad želiš biti omiljen u društvu a ti moraš po zapovijedi izvršavati što ti se kaže – sad i nemože ni 5 minuta kasnije – nije njemu lako, strašno je to. Naređenje je stiglo sa najvišeg mesta.  Iz podzemnog skloništa zla! Micek jedino kaj nije skužio da ga mobitel naredbe odvukoše od života pravac u tamu, kad shvati bit će kasno.

Testirala neki lijek na sebi )) ma mrak, nije baš sve prošlo kako sam očekivala, ali ide život dalje.

Od NG ništa se nije promijenilo, Micek postaje sve mučniji, u bilo kojoj situaciji a tiče se njega, svi su neki drugi krivi, on sam ispada žrtva. Iskreno moram priznati da ovakvog čovjeka treba tražiti, od kad je dobio otkaz, ide i kuka ja samo znam raditi, ja ovo ja ono, pa pobogu raditi i stvarati profit nije jedno te isto – vrlo teško logički zaključuje što se zove radom, što profitom, ajj jjajj.

Imam opasan cilj i plan drvenu kućicu, malo zemljice i maknut se od gradske vreve, znam i da Micek nemože krenuti samnom jer ja želim mir, tišinu, igranje s vjetrom i poljem, a Micek ne kuži ni kaj je trava a kamoli vjetar.

I tako idu dani, dolazi proljeće, ja se osjećam kao u nekom začaranom krugu, ne što se tiče odnosa Miceka i mene, za mene je to prošla svršena stvar, nego s poslom, ide pa stane ide pa stane i tako u krug, hm, čudno neko vrijeme.

Bila sam na putu, očekivala sam puno više od tog puta, ali, ali, ali. Odradit će se to, ali moglo je puno bolje. Vidim da nisam pisala jako dugo, a bilo je tu svega.  Najbolja akcija koja se može poduzeti, je ne poduzeti ništa – to gura Miceka naprijed, a ako se i poduzme nešto tad nastoji svim silama da to ne funkcionira, jer nitko nije tako dobar i vrijedan kao on , ako ne umrem od starosti ili bolesti tad ću umrijeti od smijeha.

Znam iz kakve obitelji dolazi, znam i da se tamo magijalo kako se stiglo i on spominje Boga – Bože oprosti mu. “Ti ne budi nista!”, rekao mi je Bog kad me stvorio – Miceku je ovo viša matematika da bi shvatio što ta rečenica znači.  Od Pariza do Perua, od Japana pa do Rima, ovakvog Miceka  ne vjerujem da ima, grozno s obzirom na njegovu životnu dob. Najveći domet je skidanje igrica za mobitel kako bi sjedio u kafiću i vrtio svoj phone s najsvježijim igricama, hahah, on vidi u tome edukaciju. Ne smeta to mene više, jer idem po onoj straoj, prvi put pametnom, drugi put zaboravnom a treći put pričaš budali, ako ideš dalje pričati onda si veća ti budala, tako da mene takve sitnice nasmijavaju i izazivaju sažaljenje nad Micekom.

Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete popraviti, a to ste vi sami – da to je točno i to upravo radim, tražim svoj kutak svemira neopterećen ljudskom glupošću, kutak koji će odisati mirom, toplinom i ljubavlju, tražim i naću ću. Micek nek svoj kutak pretvori u što god želi, sigurna sam u jedno da taj kutak ne želim s njim dijeliti .

Ovo je aforizam koji oslikava mog Miceka, da mi je znati autora, častila bi ga sa jednim danom s Micekom. – Pametan čovjek zamjećuje sve. Glupi na sve ima neku zamjerku. – Autor ovog aforizma, gjde si, gdje živiš?

Ako želite uspjeti u životu – ubijte svoju savjest, eto idem i ja da je koknem. Bolje je s mudrim plakati, nego sa budalom pjevati.

Koliko jada, tuge i boli
koliko muke, uskraćene radosti,
kad mater dijete svoje ne voli.

Kakav ružan osjećaj bjede,
poštovanja spram sebe, nema
to mu ne ide
jadnik može da nosi
jada i muke kojom se ponosi.

Kakva je to majka koja djete si truje
riječi njezine
recite mu da ću mu zatvoriti i ja vrata
gdje je tu majčinski osjećaj o kojem jadnik snuje
gdje je tu otac kojeg i ne zove “tata”