Svi ovi dano prolaze u mom jačanju a Micekovom slabljenju, vidim i osjećam kako se pita zašto … To je ono što mene kod njega čudi, da nemože sjest sam sa sobom i rasčistiti neke stvari, niti ima hrabrosti niti pameti. Proći će i ti dani, sve će to sjest na svoje mjesto, osjećam iskreno sažaljenje jer djeluje tako bespomoćno i pun nade. Trudi se raditi, ide pa mu ne ide, više nisu prioriteti koji su mu nekad bili, sad je tek postao svjestan da bez posla i projekta za koji sam se tvrdoglavo borila, nema ni budućnosti ni osmjeha na licu.

Jutra su mi najdraža, probudim se, hopla iz kreveta pod tuš, skuham tu prvu jutarnju kavu i zavirim u virtualni svijet, mir, tišina, bez namrgođenog lica nasuprot stola, sad znam što je preporod. Još brojimo devet dana.

Prošlost je prošla, budućnost nije ovdje, postoji samo trenutak. Živi potpuno sada, ne brini za budućnost. Živi sada. Ponašaj se u skladu sa svojim najboljim mislima i osjećajima i nemoj brinuti. U pola noći trgne me zvono iz sna, otvaram vrata, frendica osmjeh od uha do uha, nosi orhideje, tortu, komedija, sjele popile po čašu vina, popričale, ona uzbuđena ja pospana, legla oko jedan i zaspala ko beba. I tako osvanuo dan kad sam se rodila, zabavno, ujutro sam bauljala u spavaćici, skuhala si kavu i počela igrati belu. Mlađi sin zove, sretan ti rođendan, hvala, dolazim, dođi i tako smo malo pričali. PU me počastili s lovom za uplate, ajde dobro, ne brinem za budućnost. Poslije ja njega zovem idemo da poplaćam račune, ko po običaju dadoh i njemu love i odoh nazad, spremila se pa kod frizera, luda frizura, kolorit samo takav a šta sad, žena baš nije vična svom poslu ) Navečer došao stariji sin, pojeli, popričali i ajmo dalje u nove dane. Nisam baš skužila kako se čovjek treba osjećati na rođendan … Oko pol 10 došao Micek i igrali smo se na kompu do jedan. I tebi su baš kao i svakome drugome objasnili zašto su stvari takve kakve jesu – ali tebe to ne zadovoljava. T si objašnjenja slušao od djetinjstva i nisi ih mogao prihvatiti. Imaš osjećaj da je nešto izostavljeno prešućeno. Imaš osjećaj da su ti o nečemu lagali. I samo kad bi mogao, želio bi znati što je to. Jučer kaže Micek i mom starom bio rođendan, rekoh zovi ga, popričala s dedom, blagi Bože kako deda zna šta priča i zna sve mane svog sina. Iskreno će mi biti žao kad čuje da je ipak zakonski sve riješeno, deda kaže uvijek postoji nada, rekoh ja dedu je ali nada je kurva. Idi s Bogom, znači: idi s ljudima koji su ti bliski. Kako ćeš ići s njima? Tako da ih proštuješ. Tako da im od srca dadeš osjećaj da su Ti važni.

Kroz moj život prolaze mnoge budale. Samo ja ostajem. Drugi dio života kod pametnog čovjeka sastoji se u oslobađanju od ludosti i predrasuda i pogrešnih mišljenja koje je stekao tokom prvog dijela života.

Nitko od nas nikad ne moze znati kako izgleda u ocima drugog covjeka. Jer,
ako je i najbolji psiholog, on to sam ne moze proniknuti, a onaj drugi nece mu to nikad u cijelosti, iskreno kazati. Nece htijeti ili nece umijeti.

Prošao mjesec dana i više, trka s poslom, sve se nešto odužilo, rastegnulo ko žvakaća čak se i rastava vuče ko puž – sutkinja na bolovanju, o Bože dragi, kad rastava i papiri ovise o nečijem bolovanju to je ono što našu državu čini special, inertnost, sporost zbog nečijeg bolovanja, e jbg. Samo se nadam da sad sutkinja nebude dobila svinjsku gripu i nastavila držati predmet u ladici dok se ona sirota ne najede žira i napoja, eh, kud ide ovaj svijet.

Prije tri tjedna pokušaj da se pomognem mojoj frendici da se smiri, dužna je ko pčelica koju zatvoriš u kupaonu a ona ni cvijeća ni livade, pa od čega da ide med? Zanimljiva mi je užasno, deset dugih godina prevrće tuđe novce, od zelenaša do banaka, vrti ona i ne shvaća da se uplela u gubitak i poštovanja i života i obitelji svoje, jer ona je sretna kad digne u jednoj štedionici pljačkaški kredit da bi vratila drugoj, ajmo majko Božja što je ne prosvijetliš? Užas.

Ovaj vikend mi je priuštila pakao, najavila da će se ubiti, ja sam se živa pojela, odjurim k njoj a ona kao stara gramofonska ploča, ti mene ne shvaćaš meni treba samo 20.000.- kuna kako bih nešto riješila i onda 200.000.- kuna kako bi se svega riješila, i draga frendica ima 7.000.- kuna mjesečnu otplatu kredita dok živi i ona je uvjerena kako je to sve u redu, fuj, bljak, fuj, stvarno jako teška situacija jer ona se suočit s svojom glupošću neće i neće, i tako idemo još koji krug, no nakon jučerašnjeg razgovora ja sam mirnija, rekla sam joj samo odluči što ćeš napraviti sama i polako stavljam točkicu na taj slučaj jer jednostavno iscrpljuje takva količina gluposti koju ona iskazuje. Čovjek bez umjerenosti je nalik bačvi bez okova i pri padu se raspada.

Micek raducka, prducka, sav se sparušio, ipak se malo lakše diše kraj njega. Gledam ga i pitam se, pa dakle gdje mi je bila pamet? Ja sam odlučila da budem uljudna dok ne prođe rastava – dok se ova vrati s bolovanja, dok preboli još i svinjsku gripu i tako po onome uljudnost je nalik na zračni jastuk, u njoj možda i nema ničega, ali ona ublažava udarce života … On siroče misli o tome kako ćemo nastaviti zajedno živjeti, o dragi Bože, Micek je toliko smiješan da je to besramno, prije će zarasti rana od noža, nego rana od ružne riječi … Kasno mu je za sve, ali eto on fura svoj film a jedino zaboravlja da sam trenutno u njemu statist dok se ova ne vrati s bolovanja. Toliko je jadan da može tražiti odštetu od roditelja … Nada je dobar doručak, ali loša večera.

Čini se kao da neka zla kob upravlja našim dobrim odlukama. Naime, uvijek ih donesemo-prekasno! hm, sad da vidimo da li je prekasno za novu knjigu života. Nekidan sam bila na čvenku sa nekim sudcem, pružila ruku, nasmiješila se i zbrisala nakon 23 minute, fuj, bljak, fuj. Hm, koliko školjaka ću ja morati otvoriti da bi našla biser? grozno. I još mi poslije pošalje poruku da mu bilo drago, da sam dama, oh, svašta. Usamljenost nije u tome što smo sami, nego u tome što ne postoji ništa za čim čeznemo… da pretpostavljam da je to to, još uvijek ne čeznem za ničim pa se ni ne trudim. Poticaj svake psihologije : upoznaj samoga sebe, e pa sad polako idem ja upoznavati sebe

Vjeruj, ali biraj kome!
Točno, to me pomalo zabavlja kad moja frendica kaže pa kako razgovaraš s tim i tim ljudima a ne vjeruješ im? svašta, i opet sam joj uputila mail i objasnila kakav je moj pogled i stav prema vjeruj – ne vjeruj, i opet za tri mjeseca će me pitati isto, život ide dalje. Svi mi živimo po istim nebom, ali nemamo isti horizont. Imali bismo više mira kad se ne bismo opterećivali tim što govore i rade drugi.

Nije važno jesi li nokautiran. Važno je dižeš li se. Hehehe, treba proć određeno vrijeme i pokazat će se sve.

Evo razlike između Dantea, Miltona i mene: oni su pisali o paklu, ali nikad to mjesto nisu vidjeli. Ja sam pisala o dugih šest godina braka/mraka, nakon što sam to gledala godinama. Nikad se ne čudim što vidim ljude zle, ali se često čudim što ih ne vidim da se srame

Bila opet na pretragama, vidjet ćemo rezultate slijedeći tjedan no zaključila sam da su najbolji doktori na svijetu doktor Dijeta, doktor Mir i doktor Veseljak.  Želite li samo časak biti sretni? Osvećujte se! Želite li uvijek biti sretni? Opraštajte! Da ja Miceku i njegovoj mamici sam oprostila jer kad shvatiš da nemaju srama, moraš im oprostiti, jadni su i ne znaju što čine.

Ah, ide mi rođendan, nadam se da ću imati love da se lijepo otputim na jednodnevni izlet i taj dan provedem sama, bilo bi mi drago. Dobro živjeti znaći moći činiti ono što želimo, ono za čim žudimo. U potpunosti i bez predrasuda uživati u sadašnjem trenutku, bez ustručavanja ili srama, bez bojazni pred budućnošću… Napokon sam shvatila da je jedini razlog što živim – jest da uživam u životu, dugo mi je trebalo Čovijek se na sve navikne – čak i na samoga sebe !!!!

Zdravstveno se ipak polako ali sigurno oporavljam, osjećam da počinje kolati energija mojim tijelom, a to je i više nego dobro. Od kada nismo zajedno, malo po malo, sve sam čvršća. Za tjedan dana bi se trebali izbaciti uradci drage majke Micekove i čvrsto vjerujem da su zdravstveni problemi iza mene.  Svijet = malo flora + malo fauna + mnogo klauna.

Prvu polovicu života čovjek potroši u trci za tuđim guzicama, a drugu da sačuva vlastitu. Hahah, ali ova činjenica vrijedi svakog slova u mom primjeru, nadam se da ću uspjeti i sačuvati vlastitu.

Danas pada kisa, spustila se kao da traži opravdanje što smo proveli suho sparno ljeto s nesnosnim vrućinama. 01.09. uzbuđena kao nikad do sad, trčim u matični ured, pa na Sud da predam sporazumni raskid tog mraka. Neopisiv osjećaj, koliko dugo me mučilo to prezime, sputavali ti odnosi samo Bog zna. Vrativši se Micek na 31.08. sjedni da popričamo, žao mi je no neide dalje, tu ti je sporazumni, molim te potpiši jer ja sam spremna na sve, ostaješ raditi uz mene ako je sporazumno, ako idem tužbom sad se dignem i nikad me više ne vidiš i nemaš pristupa do mene; teško mu je bilo no konačno je potpisao. Svi prijatelji su odahnuli iako nezadovoljni što ga ostavljam uz sebe. Jedno poglavlje završeno u mom životu.

Jučer sam razgovarala s hodžom, na žalost, njegova majka zabetonirala vam je zdravlje, ekonomski napredak i obiteljski život, no nema veze, maknut ćemo mi to. Prestrašno, iako sam te info dobila iz još tri izvora, moram priznati, ostala sam preneražena, kakva je to mater i kome je naštetila osim svom djetetu, užas, stvarno se svašta zove majkom. No nema veze, ja ću se boriti da izađem iz te njezine betonare svim srcem i znam da ću pobijediti, no ostaje Micek. Osjećam sažaljenje a to ne valja, nije dobro. Jedna od glavnih čovjekovih dužnosti je da razgori svojom snagom ono blistavo načelo razuma u sebi koje dobijemo od Boga.

Ako čovjek ne mijenja svoje misli ili je veoma, veoma mudar ili budala. Nas troje po službenoj dužnosti jučer smo bili u sjeverozapadnim županijama, i popričam sa Micekom, potvrđeno tvoja majčica ti sredi život, od nje sam dobila sve što ne trebam, on me pogleda i kaže zato sam ja one čokolade sakrio da ih vratim. O Bože moj, užasa, ipak u dubini duše je znao, a gledam ga kad kaže nisam im ništa rekao, pa dragi moj zar misliš da je zlo tako glupo? nije te majka upitala kako to da te žena niti zove niti dolazi s tobom? kako je to prozirno, i kako je Micek iscrtan kistom naive, strašno. Nitko ne može da presipa med, a da ne poliže prste, a sad je vrijeme da majka poliže prste.

Voljeti se, to ne znači gledati se međusobno, već udruženo gledati u istom smjeru. E pa sad, da vidimo kako i gdje će tko od nas gledati, vrijeme će pokazati svoje.

Jučer bio hodža, pogledao me i veli da, moramo na čišćenje, dao upute i zovite me da popričamo. Moj Micek je direktno optužen da je stavljao nešto, ah, nešto u hranu, bljak, bljak, bljak. Potvrdit će hodža čim dobro pogleda, baš me zanima. Uzeo si je godišnji i otišao kod majke da joj iscjepa drva za zimu, pažljivo dijete nema se tu što reći, Bogu hvala da ga imaju. Danas je subota 28.08. i u sekundi sam donjela odluku preseliti ured, što dalje od takvih neljudi, što lakše se prikupiti pod sigurnost svog doma kojeg sam si stvorila. Sinovi, moj anđeo čuvar i njezin muž, moj prijatelj okrenuli selidbu, ja kuhala, pospremala donešene stvari i kad su konačno svi otišli spopao me plač – koliko puta se moja firma selila, koliko raznih ljudi učestvovalo u tome, a moji sinovi danas s veseljem donesoše stvari u moj stan. Jecajući zatekao me moj prijateljica i kad je sve odslušao, idemo na Špancirfest, otišli dočekala nas kiša, provozali se do Čakovca i nazad u Zagreb kod mog anđela, pojeli i došla kući u pol noći. Današnji dan predugačak i prekratak.

Sedmi mjesec je protekao u jurnjavi na poslu, radu do kasno u noć. No ovaj sedmi mjesec ostavit će jak trag u mom životu – dobila sam novu pomoć i suradnicu i prijateljicu – anđela, dobila sam nešto u što sam počela vjerovati da više na ovom svijetu ne postoji – nekoga tko me voli i poštuje onakvu kakva jesam, nekoga tko mi izuzetno pomaže u poslu, nekoga tko ima razumijevanja za mene i trenutnu situaciju u kojoj se nalazim. Osjećam da smo obje prošle trnovit put kroz život, da smo se prepoznale i u tuzi i u veselju, ali i u poslu. Ne mogu vjerovati da postoji još jedna osoba na ovome svijetu koja ima skoro isto mišljenje o bilo kojoj temi koja se povede, skoro iste navike kao ja, da voli što i ja, recimo punč sladoled i ni jedan drugi mi ne treba

Konačno se život normalizirao, osjećam se malo pogođenom kad mi svi ama baš svi predbace – Micek ti nije trebao, što si našla u i na njemu? ni ja sama ne znam odgovor a ne zanima me više ni odgovor ni Micek. Ljudi ga doživljavaju kao napornog čovjeka, netolerantnog, nedoraslog poslu i životu. Pitam se sad i ja, kako sam si mogla dozvoliti to? zašto? Bože daj mi snage da samoj sebi oprostim. Griješiti je ljudski. Povremeno posrnuti je uobičajeno. Znati se smijati samome sebi je zrelost. – William Arthur Ward

03.07. pamtit će se, anđeo je branio magisterij, čekam je pred faxom, pijemo kavu, bravo, odbrana čista petica, naravno vesela sam zbog nje. Zvoni mi mob, muška prijateljica javlja da mu dragog sele u zaraznu, cvili zovi frendicu da vidiš što je? a što bi bilo? idi u zaraznu, reci da ste gay, HIV pozitivan je. Danas je 05.08. prije tri dana je izašao iz bolnice. Da razmislim, šok i strah kod moje muške frendice i jurim na testiranje, došli testovi on negativan, super, otrežnjenja nema, mi mislimo živjeti zajedno kad izađe, super samo izvolite, u muci se poznaju junaci. Bojim se ove teze kod njih dvojice – u okladu su uvijek uključeni budala i lopov.

25.07. nisam stigla zapisati, moj anđeo me odveo u svoje vikend naselje i pokazivala, ovo je moja mrkvica, ovo je moj luk, ovo je moja cikla, malo dijete joj nije ravno u pokazivanju svojih omiljenih stvari
Kuća mi se svidjela ali borovi ispred kuće, slika iz bajke, prekrasno, mir, tišina, zelenilo, osjetila sam mirnoću i čvrstoću. Prošetale do jezera popile kavu, popričale, lagano za Zagreb i ubod ose u autu mora tako biti, moram imati trag da sam provela lijep dan.

01.08. subota – mlađi sin bio na ručku, prejeo se i otkotrljao kući, poslijepodne došao moj anđeo i otišle smo na ledenu kavu, pa u shoping, pa k njoj kući, došla navečer sa starijim sinom od nje. Ugodna subota. U nedjelju Micek zove, dojuri, malo smo kao nešto radili i otrča na raport, samo nek podnosi izvješća. Ako čovjek ne mijenja svoje misli ili je veoma, veoma mudar ili budala. Nek pokaže vrijeme.

Povećanje PDV-a, užasa i harača – Ja sam ponosan što mogu svojoj zemlji plaćati porez. Stvar je u tome da bih bio jednako ponosan i kada bih plaćao polovicu tog iznosa. – A. Godfrey

Danas sam provela zabavan dan, Micek, trul ko daska i ja se otputili u vikend naselje na roštilj, bilo poveće društvo, bez obzira na bolove koje sam osjećala, smijala sam se, smijeh liječi sve. Miceku se desno oko povremeno izokrene jer njega smeta smijeh i topla energija u njegovoj blizini, danas se zaista namučio

Plakala sam, anđeo i njezin muž kupili mi tri svilene košulje, onako od srca i sva puna ljubavi mi počne pokazivati, stisla mi se štitnjača, no popustila je kad smo se vraćali kući od njezinih poruka, suze su kapale na zadnjem sjedištu moga auta. Bože hvala ti na anđelu kojeg si mi poslao, hvala ti i nedaj da se anđelu išta dogodi, jer toliko ljubavi i pažnje nisam doživjela od nikoga. Shvaćam koju poruku mi šalješ ali molim te čuvaj je.

Sinoć sam u razgovoru blagom, u uredu ponovno napisala s novim datumom sporazumni raskid braka, opet nije htio potpisati i sam Bog zna da sam pokušala to lijepo riješiti ali očigledno ne ide. Jutros je odjurio mamici da je pita za savjet, nadam se da ta gospođa bude uspjela u onome što ja nisam, nagovoriti sina da sve prođe bez većih problema i potpiše taj papirić. Rekla sam mu a to ću i učiniti, idem tužbom za raskid braka pa kako god želi, nitko s nikim ne može biti na silu. Prije dva dana je izgubio rezervni ključ od auta, riječi nisam rekla, nasjela sam samo tako. Svima kojima sam pričala, jedino je bilo, pa kaj si tak naivna da ga je izgubio? sakrio ga draga; prvo šok, zatim nevjerica, zar jedina ja opet na njegovoj strani, zar svi sve vide a ja ne? užas me oblio. Hm, sad razmišljam što mu je to trebalo, fuj, fuj, fuj. Auto je na firmu, vlasnik firme sam ja, ne mogu vjerovati da je siroče toliko plitak, a nikad se ne zna, uvijek se nanovo iznenađujem. Čeka me vruć ponedjeljak, opet ću pokušati razgovarati s njim, no ne vidim da taj Micek može išta logički zaključivati. Dane provodim radeći, radeći i nije mi teško, moja muška prijateljica mi uvelike pomaže, ne osjećam se nimalo sama uz njega, sad je sa svojim dragim na večeri i baš mi je drago da su si dobri. Svi čekamo rasplet situacije, nemirni su i prijatelji i suradnici, ja sam osjetno spokojna, kad imam cilj, ja ga obavezno želim i odraditi i uspješno ću to i ovaj put. Pitaju se ljudi kako ga mogu gledati u uredu i raditi s njim, mogu, zašto da ne? kako to ljudi čudno gledaju, ja ga ne doživljavam više nikako nego kao djelatnika i ne vidim u čemu je problem? Sinoć veli ispred ureda u subotu se vidimo, ma da rekoh ako budem tu, mislim da ću kidnuti u subotu van, nedjelju se vidimo ne prije, o kako bi voljela da ostane barem deset dana kod svoje majke.

Pa jadna ženo, što učini vlastitom djetetu? Koju ti mržnju moraš nositi sobom u grudima da od svog djeteta napraviš nakazu.  Zar se svo zlo ovog svijeta uobličilo i satkalo u tvoje skute? Jadnice dok mu nisi trovala misli, bio ti je sretan, dok mu nisi šaputala riječi mržnje u uho, bio ti je sretan, dok mu nisi počela darivati zlo, bio ti je sretan, srami se sebe, a mene je sram jer si žensko biće. Nisam vjerovala da postoje takvi ljudi, a najmanje žene koje se predstavljaju kao majke, užas, kako si mogla dati svom vlastitom djetetu toliku muku, patnju i bol, srami se. Da li si sad sretna? veselija? zdravija? Doći ćeš Bogu pred noge, iz tvojih očiju nestat će boja, tvoja je utroba crna i prazna, zašto si mu uništila život? Kako da vjerujemo ženi kad ne drži do majčinstva a potomka u kavezu neizvjesnosti. Uputila si ga – ulica ga je pokvarila. Bila je jednosmjerna. Sretno ti jadna ženo.

Danas je šesti dan kako nisam s Micekom; jučer je došao u ured – užas – tuga, jad i bijeda; izaziva sažaljenje, ma muka mi je od njega. Kupio crvenu ružu i ja se tebi ispričavam za sve što sam rekao i učinio.  Žalosno, ali istinito. Rekoh ja njemu nemaš se zašto ispričavati, što je bilo prošlo je, više ne ide i gotovo je, tu su ti papiri za sporazumni raskid braka, potpiši i to je to. Papire nije htio ni pogledati a kamoli potpisati, mali monolog, pa opet ko o čemu nego kurva o poštenju, rekoh nemoj više, ja se ni mrtva ne vraćam u taj stan, shvati gotovo je. Ja ću Vama ovo i ono raditi, ja ću Vama nositi posao, ja rekoh oćeš li više sam sebe poslušati – ovdje nema nikoga u ovoj firmi do mene – a ostalo su ionako uposleni djelatnici i točka, završimo s tim. Ti znaš da ja nisam ni pametan, ni neko ko može gurat posao, ni prosperitetan, ja sam samo šljaker, super, to sve znamo, nemoj da stalno ponavljamo. Micek okrenu u suze, ja ću kod tebe raditi za minimalac – rekoh super, nemojmo se oko toga natezati, molim te ideš samnom na kavu, ajde, opet ja njemu jedno te isto a i on bome meni, rekoh idem imam posla, dobro idem ti ja nešto napraviti, rekoh idi doma.

Kad nakon 2 sata eto njega s kompom, ide on, pokisao, nosi on svoje uratke, i fućkaj ga, sažali se čovjek i pusti ga, no to nema smisla, izgubio je svako dostojanstvo i ne znam kako bi ga mogla smisliti da se probudi kraj mene, fuj, fuj, fuj, lakše mi je kad je doma i ne vidi se. Otišao kad je frend navečer došao raditi, laku noć tugo.

Jutros, evo njega u ured, u uredu nastade muk, on sjede, primi se posla, ja otišla na pregled, vratila se, on otišao – odahnula, kad eto ti ga za 10 minuta, sjede, ode, dva sata mi pomagao kovertirati, no ja to ne mogu sama, Micek, zašto to radiš, idi s milim Bogom, idi.

Otišao negdje oko četiri, na poštu pa ko zna kud, samo nek ide, lijepe je kad nije tu. Usamljen sam ja, nemam ni ženu, ni ništa. Početak je kad počneš, a kraj je kad si gotov.