Prošao mjesec dana i više, trka s poslom, sve se nešto odužilo, rastegnulo ko žvakaća čak se i rastava vuče ko puž – sutkinja na bolovanju, o Bože dragi, kad rastava i papiri ovise o nečijem bolovanju to je ono što našu državu čini special, inertnost, sporost zbog nečijeg bolovanja, e jbg. Samo se nadam da sad sutkinja nebude dobila svinjsku gripu i nastavila držati predmet u ladici dok se ona sirota ne najede žira i napoja, eh, kud ide ovaj svijet.

Prije tri tjedna pokušaj da se pomognem mojoj frendici da se smiri, dužna je ko pčelica koju zatvoriš u kupaonu a ona ni cvijeća ni livade, pa od čega da ide med? Zanimljiva mi je užasno, deset dugih godina prevrće tuđe novce, od zelenaša do banaka, vrti ona i ne shvaća da se uplela u gubitak i poštovanja i života i obitelji svoje, jer ona je sretna kad digne u jednoj štedionici pljačkaški kredit da bi vratila drugoj, ajmo majko Božja što je ne prosvijetliš? Užas.

Ovaj vikend mi je priuštila pakao, najavila da će se ubiti, ja sam se živa pojela, odjurim k njoj a ona kao stara gramofonska ploča, ti mene ne shvaćaš meni treba samo 20.000.- kuna kako bih nešto riješila i onda 200.000.- kuna kako bi se svega riješila, i draga frendica ima 7.000.- kuna mjesečnu otplatu kredita dok živi i ona je uvjerena kako je to sve u redu, fuj, bljak, fuj, stvarno jako teška situacija jer ona se suočit s svojom glupošću neće i neće, i tako idemo još koji krug, no nakon jučerašnjeg razgovora ja sam mirnija, rekla sam joj samo odluči što ćeš napraviti sama i polako stavljam točkicu na taj slučaj jer jednostavno iscrpljuje takva količina gluposti koju ona iskazuje. Čovjek bez umjerenosti je nalik bačvi bez okova i pri padu se raspada.

Micek raducka, prducka, sav se sparušio, ipak se malo lakše diše kraj njega. Gledam ga i pitam se, pa dakle gdje mi je bila pamet? Ja sam odlučila da budem uljudna dok ne prođe rastava – dok se ova vrati s bolovanja, dok preboli još i svinjsku gripu i tako po onome uljudnost je nalik na zračni jastuk, u njoj možda i nema ničega, ali ona ublažava udarce života … On siroče misli o tome kako ćemo nastaviti zajedno živjeti, o dragi Bože, Micek je toliko smiješan da je to besramno, prije će zarasti rana od noža, nego rana od ružne riječi … Kasno mu je za sve, ali eto on fura svoj film a jedino zaboravlja da sam trenutno u njemu statist dok se ova ne vrati s bolovanja. Toliko je jadan da može tražiti odštetu od roditelja … Nada je dobar doručak, ali loša večera.

Čini se kao da neka zla kob upravlja našim dobrim odlukama. Naime, uvijek ih donesemo-prekasno! hm, sad da vidimo da li je prekasno za novu knjigu života. Nekidan sam bila na čvenku sa nekim sudcem, pružila ruku, nasmiješila se i zbrisala nakon 23 minute, fuj, bljak, fuj. Hm, koliko školjaka ću ja morati otvoriti da bi našla biser? grozno. I još mi poslije pošalje poruku da mu bilo drago, da sam dama, oh, svašta. Usamljenost nije u tome što smo sami, nego u tome što ne postoji ništa za čim čeznemo… da pretpostavljam da je to to, još uvijek ne čeznem za ničim pa se ni ne trudim. Poticaj svake psihologije : upoznaj samoga sebe, e pa sad polako idem ja upoznavati sebe

Vjeruj, ali biraj kome!
Točno, to me pomalo zabavlja kad moja frendica kaže pa kako razgovaraš s tim i tim ljudima a ne vjeruješ im? svašta, i opet sam joj uputila mail i objasnila kakav je moj pogled i stav prema vjeruj – ne vjeruj, i opet za tri mjeseca će me pitati isto, život ide dalje. Svi mi živimo po istim nebom, ali nemamo isti horizont. Imali bismo više mira kad se ne bismo opterećivali tim što govore i rade drugi.

Nije važno jesi li nokautiran. Važno je dižeš li se. Hehehe, treba proć određeno vrijeme i pokazat će se sve.

Evo razlike između Dantea, Miltona i mene: oni su pisali o paklu, ali nikad to mjesto nisu vidjeli. Ja sam pisala o dugih šest godina braka/mraka, nakon što sam to gledala godinama. Nikad se ne čudim što vidim ljude zle, ali se često čudim što ih ne vidim da se srame

Bila opet na pretragama, vidjet ćemo rezultate slijedeći tjedan no zaključila sam da su najbolji doktori na svijetu doktor Dijeta, doktor Mir i doktor Veseljak.  Želite li samo časak biti sretni? Osvećujte se! Želite li uvijek biti sretni? Opraštajte! Da ja Miceku i njegovoj mamici sam oprostila jer kad shvatiš da nemaju srama, moraš im oprostiti, jadni su i ne znaju što čine.

Ah, ide mi rođendan, nadam se da ću imati love da se lijepo otputim na jednodnevni izlet i taj dan provedem sama, bilo bi mi drago. Dobro živjeti znaći moći činiti ono što želimo, ono za čim žudimo. U potpunosti i bez predrasuda uživati u sadašnjem trenutku, bez ustručavanja ili srama, bez bojazni pred budućnošću… Napokon sam shvatila da je jedini razlog što živim – jest da uživam u životu, dugo mi je trebalo Čovijek se na sve navikne – čak i na samoga sebe !!!!