Objavio: breskva | 05/09/2009

Onome tko zna čekati, vrijeme otvara vrata.

Danas pada kisa, spustila se kao da traži opravdanje što smo proveli suho sparno ljeto s nesnosnim vrućinama. 01.09. uzbuđena kao nikad do sad, trčim u matični ured, pa na Sud da predam sporazumni raskid tog mraka. Neopisiv osjećaj, koliko dugo me mučilo to prezime, sputavali ti odnosi samo Bog zna. Vrativši se Micek na 31.08. sjedni da popričamo, žao mi je no neide dalje, tu ti je sporazumni, molim te potpiši jer ja sam spremna na sve, ostaješ raditi uz mene ako je sporazumno, ako idem tužbom sad se dignem i nikad me više ne vidiš i nemaš pristupa do mene; teško mu je bilo no konačno je potpisao. Svi prijatelji su odahnuli iako nezadovoljni što ga ostavljam uz sebe. Jedno poglavlje završeno u mom životu.

Jučer sam razgovarala s hodžom, na žalost, njegova majka zabetonirala vam je zdravlje, ekonomski napredak i obiteljski život, no nema veze, maknut ćemo mi to. Prestrašno, iako sam te info dobila iz još tri izvora, moram priznati, ostala sam preneražena, kakva je to mater i kome je naštetila osim svom djetetu, užas, stvarno se svašta zove majkom. No nema veze, ja ću se boriti da izađem iz te njezine betonare svim srcem i znam da ću pobijediti, no ostaje Micek. Osjećam sažaljenje a to ne valja, nije dobro. Jedna od glavnih čovjekovih dužnosti je da razgori svojom snagom ono blistavo načelo razuma u sebi koje dobijemo od Boga.

Ako čovjek ne mijenja svoje misli ili je veoma, veoma mudar ili budala. Nas troje po službenoj dužnosti jučer smo bili u sjeverozapadnim županijama, i popričam sa Micekom, potvrđeno tvoja majčica ti sredi život, od nje sam dobila sve što ne trebam, on me pogleda i kaže zato sam ja one čokolade sakrio da ih vratim. O Bože moj, užasa, ipak u dubini duše je znao, a gledam ga kad kaže nisam im ništa rekao, pa dragi moj zar misliš da je zlo tako glupo? nije te majka upitala kako to da te žena niti zove niti dolazi s tobom? kako je to prozirno, i kako je Micek iscrtan kistom naive, strašno. Nitko ne može da presipa med, a da ne poliže prste, a sad je vrijeme da majka poliže prste.

Voljeti se, to ne znači gledati se međusobno, već udruženo gledati u istom smjeru. E pa sad, da vidimo kako i gdje će tko od nas gledati, vrijeme će pokazati svoje.


Leave a response

You must be logged in to post a comment.

Kategorije