Jučer bio hodža, pogledao me i veli da, moramo na čišćenje, dao upute i zovite me da popričamo. Moj Micek je direktno optužen da je stavljao nešto, ah, nešto u hranu, bljak, bljak, bljak. Potvrdit će hodža čim dobro pogleda, baš me zanima. Uzeo si je godišnji i otišao kod majke da joj iscjepa drva za zimu, pažljivo dijete nema se tu što reći, Bogu hvala da ga imaju. Danas je subota 28.08. i u sekundi sam donjela odluku preseliti ured, što dalje od takvih neljudi, što lakše se prikupiti pod sigurnost svog doma kojeg sam si stvorila. Sinovi, moj anđeo čuvar i njezin muž, moj prijatelj okrenuli selidbu, ja kuhala, pospremala donešene stvari i kad su konačno svi otišli spopao me plač – koliko puta se moja firma selila, koliko raznih ljudi učestvovalo u tome, a moji sinovi danas s veseljem donesoše stvari u moj stan. Jecajući zatekao me moj prijateljica i kad je sve odslušao, idemo na Špancirfest, otišli dočekala nas kiša, provozali se do Čakovca i nazad u Zagreb kod mog anđela, pojeli i došla kući u pol noći. Današnji dan predugačak i prekratak.
Objavio: breskva | 29/08/2009
Mudar čovjek zaboravlja uvrede, kao što nezahvalnik zaboravlja dobročinstvo.
Posted in Oni neki drugi ljudi